Roditelji danas previše brinu za svoju djecu

koja će biti otvoreno za sve roditelje, porodične ili indivudualne probleme.

Dakle, tu su četiri domene koje su jedinstvene u odnosu na druge vrtiće u Sarajevu, ali i čitavom regionu. Provodimo predškolski program HOPE koji se sastoji iz devet različitih soba, devet različitih fokusnih okruženja za podsticaj rasta i razvoja djece. U planu nam je da tokom sedmice svaka od tih soba bude upotrijebljena minimalno barem jednom. U devet soba stavljen je fokus na 9 različitih pristupa u radu sa djecom isprepličući odgojne i obrazovne ishode. Sobe su fokusirane na: kognitivni razvoj, jezičko-govorni razvoj, senzomotorni razvoj, briga o sebi i drugima, socio-emocionalni razvoj i tjelesni razvoj čineći šest soba koje prvenstveno vode ka jednom odgojno-obrazovnom ishodu. Pored ovih šest soba imaju dodatne tri sobe koje su fokusirane na aktivnosti u HOPE programu a to su kreativna soba, soba za nauku i kulturu i soba za slobodne aktivnosti.

Nedavno istraživanje UNICEF-a jasno pokazuju da predškolsko obrazovanje u godini pred polazak u osnovnu školu u BIH značajno doprinosi kognitivnom razvoju djece. Međutim, čini se da se nedovoljno posvećuje pažnje socio-emocionalnom, tjelesnom, jezičko-govornom razvoju djece i tjelesnom. Ukoliko želimo izgraditi okruženje gdje poštujemo jedni druge, gdje se uvažavaju i poštuju stariji, gdje se djeca međusobno uvažavaju, gdje se djeca sa poteškoćama u razvoju lakše uklapaju u društvo onda ne možemo imati samo fokus na kognitivni razvoj djeteta u predškolskom programu. Važno je fokus predškolskih programa staviti i na ostale domene razvoja osiguravajući pravilan tjelesni rast i razvoj, jezičko-govorni razvoj, otporno na stresne situacije i sl.

Pojedini roditelji su mišljenja da su današnja djeca, iako imaju “skoro pa sve” dosta nezadovoljnija i razmaženija u odnosu na vrijeme kada su oni sami bili djeca. Da li je to sa stručnog stanovišta tačno?

Inače se moramo boriti protiv generalizacija a posebno onih koje određenu grupu stavlja u nepoželjno svjetlo. Djeca su jednostavna bića koja imaju impuls prema svijetu, impuls koji ih gura da istražuju i osvajaju svijet uključujući i osvajanje pažnje od strane roditelja. Taj stalni korak naprijed od strane djeteta prema roditeljima se može protumačiti kao razmaženost, međutim, prava dolazi tek kada nema adekvatnih mjera koje stavljaju granice dječjem ponašanju. Granice koje ujedno podstiču istraživanje svijeta ali postavlja okvire poželjnog i nepoželjnog ponašanja.

Šta uraditi ili ne uraditi u situaciji kada dijete plače na javnom mjestu pokušavajući da ostvari svoj neki cilj?

Važno je znati koji cilj djeca žele da postignu svojim ponašanjem. Ako dijete želi da dobije određeni predmet ono će prvo pokušati iskomunicirati tu potrebu roditelju. Ukoliko naiđu na prepreku u ispunjenju nastale potrebe razmišljati će o alternativnim strategijama postignuća cilja. Ako u prošlosti imaju iskustvo da plakanje dovodi do cilja onda će istim mehanizmom pokušati zadovoljiti fokusiranu potrebu. Roditelji koji pozitivno odgovore na dječije plakanje kao mehanizmom „ucjene“ roditelja učvrščuju procjenu efektivnosti metode kod djece i čini ih vjerovatnijim za buduća korištenja. Ukoliko roditelj želi da ugasi takav oblik ponašanja neophodno je da prestanu pozitivnu potkrepljivati ista. Potencijalne strategije se odnose na mogućnost prebacivanja dječije pažnje na neke nove elemente ili pak manifestacijom neočekivanih oblika ponašanja. Dok dijete očekuje da roditelj želi da ugasi taj oblik ponašanja, roditelj treba da pokaže da ga „zabavlja“ taj oblik ponašanja te da nema namjeru da odgovori zahtjevu ali ima namjeru da istu situaciju iskoristi za pribavljanje pažnje djetetu koja mu u tom trenutku nije poželjna. Npr. iako želimo pobjeći iz takve situacije na javnom mjestu, možemo upravo suprotno uraditi. Na primjer, pitati dijete možemo li ga snimiti, hoćemo li pozvati nekoga da ga vidi kako se lijepo ponaša i sl. Bitno je ne potkrijepiti ponašanje. Jedan od najvećih problema se odnosi na pojavljivanje emocije stida kod roditelja. Važno je da roditelji znaju da su to situacije kojim je bila izložena većina roditelja te da prolaznici razumiju situaciju u kojoj se nalaze, te da tu situaciju vide više kao potencijalno odgojno važnu situaciju nego kao situaciju iz koje žele pobjeći.

Prutić i kazne kao odgojne metode?

Roditelji su često u dilemi da li upotrijebiti prutić ili ne. U nekim situacijama izgleda kao da prutić daje najbrže rezultate. Međutim, svi moramo razumjeti da je fizičko kažnjavanje zakonom zabranjeno te efekti istog iako mogu dovesti da trenutnog gašenja jednog oblika ponašanja otvaraju vrata za transgeneracijski prijenos naučenih oblika uticanja na ponašanja drugih kod djece, čineći njih prijemčivim za korištenje sličnih metoda u postizanju svojih društvenih i ekonomskih ciljeva u budućnosti. Pored toga, svjedoci smo vremena kada fizičko kažnjavanje djece dovodi i do smrtnih posljedica te je važno da pored toga što primjenjujemo stilove odgoja koje koriste potkrpeljenje i razgovor o posljedicama aktivnosti, neophodno je da djelujemo u zajednici u smislu promocije nenasilnog odgoja i na posljetku da reagiramo ako vidimo nasilje nad drugom djecom. Reakcije moraju uključivati pozivanje policijskih organa koje će dalje uključiti pravosudne organe i organe socijalne skrbi.

U Srbiji je proteklih godina nastala javna debata u stručnim krugovima o problemima nedostatka roditeljskog autoriteta te da zabranjivanje fizičkog kažnjavanja dodatno smanjuje autoritet. Tokom ovih rasprava zanemarije se pravo djeteta na život bez nasilja, kao i ostala dječja prava počevši i od prava na život. Stručna zajednica je pokušala opravdati neke minimalne mjere fizičkog kažnjavanja, zanemarujući sposobnost roditelja da razumiju i postave granice.

Dijete se također nikada ne smije emocionalno kažnjavati „sada te više ne volim“, „kako si jadan“ i sl.. Šta god da dijete uradi, roditelj mu ne smije uskratiti svoju ljubav, ali mu treba jasno dati do znanja da ponašanje nije ispravno niti se odobrava. Kao modulatori ponašanja najbolje je korištenje pozitivnog i negativnog potkrepljenje, ali da pri tome vodimo računa šta koristimo kao potkrepljivač. Potkrepljivači mogu biti predmeti (igračke), aktivnosti (igrice), privilegije, priznanja, pažnja i pohvale.

Važno je graditi poželjnost odgođenog potkrepljenja

kod djece starijeg uzrasta npr. Djetetu se postavlja zadatak i daje mu se opcija odabira manjeg poželjnog potrepljivača odmah nakon završenog zadatka ili poželjnijeg potrepljivača sedam dana poslije. Tako se djeca uče da rezultat ne mora biti odmah i sada nego u odgođenom trenutku. To je posebno važno jer obrazovanje u čemu djeca provode veliki dio svog vremena ima veoma važne dugoročne pozitivne efekte. Naravno da obrazovni sistem mora osigurati i bliže potkrepljivače.

U odgoju ima jedna zamka za roditelje. Naime, kod djece postoji mehanizam da prije gašenja jednog ponašanja dolazi do njegovog intenziviranja i onda roditelj taj momenat intenziviranja shvata kao indikaciju neuspjeha u provođenju svog pristupa. Npr. Kada želimo da dijete prestane plakati kada nešto želi da dobije što nije u interesu roditelja, roditelj može uvesti negativna potkrepljenja ili kaznu za takav oblik ponašanja. Međutim, kada dijete osjeti da je izloženo dodatnim pritiscima i ono će uložiti dodatne napore u postizanju svojih ciljeva. Ti dodatni napori se mogu protumačiti kao nefikasnost upotrebljenih metoda, ali u tom trenutku ne smijemo odustati nego demonstrirati istrajnost koje šalje djeci poruku da njihove strategije nisu uspješne i dovode do gašenja ponašanja.

Poruka za roditelje?

Poruka je vrlo jednostavna. Kreirajte svijet za svoj djecu na način koji bi se svidio većini odraslih i djece. Pratite djecu u njihovim tažnjama prema svijetu i podržite ih u istraživanju i osvajanju svijeta. Djeca trebaju osjetiti da su voljena i da imaju emocionalna utočišta, ali im ista treba ponuditi bez uspostavljanja straha od odvajanja. U isto vrijeme dijete treba gurati u svijet, njihovu samostalnost i brigu o sebi ali sa jasnom porukom da smo uz njih cijelo vrijeme.

Pored toga što ste sa UNICEF-om nedavno radili analizu učinaka predškolskih programa na

Kognitivni, socio-emotivni, tjelesni i jezičko-govorni razvoj, radite i na razvoju politika za starije osobe u BiH. Možete li nam reći nešto više o tome?

Demografski trendovi u BiH ukazuju da se rađa sve manji broj djece a da udio starijih osoba u populaciji raste. U 2015 godini procentualni udio starijih osoba u populaciji je oko 15% dok se očekuje da do 2050 godine taj procenat bude oko 33%. Veći udio starijih osoba u populaciji je generalno percipiran kao opterećenje za postojeće društvene resurse, prvenstveno sa aspekta trenutnih penzionih politika u BiH. Populacijski fond Ujedinjenih Nacija (UNFPA) u saradnji sa državnim, entitetskim i kantonalnim ministarstvima nadležnih za socijalnu i zdravstvenu skrb su prepoznali važnost unaprjeđenja politika za starije osobe. Tako su entiteti odlučili da razvijaju entitetske strategije za starije osobe. Do sada smo završili razvoj osnovnih smjernica za razvoj strategija/politika za starije osobe koje su usvojene od strane radnih grupa za izradu .

Veliki broj starijih osoba ili nema nikako penzije ili imaju minimalne penzione prihode te je postalo jasno da jedan od ključnih ciljeva politika za starije osobe treba biti osiguranja socijalnog minimuma. Naša država mora postaviti socijalni minimum i ko god ga ne uspijeva zadovoljiti putem penzija ili drugih izvora prihoda treba da ga zadovolji kroz neke druge oblike socijalne pomoći.

Smjernice za izradu strategija/politika za starije osobe identificirale su prioritetna područja entitetskih strategija ukazujući na probleme u zadovoljavanju osnovnih potreba. Imamo fenomenalan primjer dobre prakse u Novom Sarajevu gdje je otvoren Centar za zdravo starenje i to je jedna slična priča kao i ovaj vrtić. Dakle, to je mjesto gdje starije osobe mogu dolaziti svaki dan i gdje imaju raznorazne radionice učeći nove vještine stičući nova prijateljstva. Ključna poruka svih strategija i modela dobre prakse koje se tiču starijih osoba jeste da na starije osobe trebamo gledati kao resurs društvenih promjena a ne kao poteškoću. Među starijim osobama imam umjetnika, odgajatalja, profesora,doktora, psihologa itd. te na njih treba gledati kao na učitelje, mentore u zajednici.

Na kraju krajeva zašto se ne bi priča o vrtiću u jednom momentu spojila i sa pričom o centrima za zdravo starenjem u smislu korištenja ljudskih resursa centra za zdravo starenje. Tako bi se istovremeno pomoglo starijim osobama da imaju radno-okupacionu terapiju, a u vrtiću bi na jedno dijete došlo više osoba. I tako se ove priče o odgoju i obrazovanju djece mogu spojiti sa pričama o aktivnom starenju.

Kako konkretno pomoći starijoj osobi koja nema nikakva primanja?

To je jedno od ključnih pitanja u strategijama. U BiH sada nema naznačen

socijalni minimum,

koji ne mora biti samo finansijski. Imamo problem sa radom javnih kuhinja gdje se svake godine povećava broj korisnika, a smanjuju budžetska izdvajanja, što je besmislica. Javna kuhinja je često mjesto za osobe koje nemaju alternative. O javnim kuhinjama pričamo kao o nečemu što mora biti dio socijalnog minimuma. Ali, socijalni minimum ide dalje te uključuje i lijekove. Neophodno je dogovoriti socijalni minimum, integrirati ga u javne politike i dosljedno provoditi.

Bitno je da treću životnu dob posmatramo kao vrijeme za sve stvari koje smo željeli ili želimo raditi.

More Articles for You

Tajna džema od malina

Vaša odana čitateljka i suradnica Ovo pismo-molba je znak za početak fikcije, a dato je umjesto bilo kakvog objašnjenja, prepričavanja …

Halimin put- priča o ratu i njegovim posljedicama

Antigoninim obećanjem da će sahraniti svog brata bez obzira na sve, Eshil 467. god. pr. n.e.završava svoju trilogiju „ Sedmorica …

Trinaest priča o opresiji nad ženama

Sharnush Parsipur: Žene bez muškaraca (Libris, 2010) Novela Žene bez muškaraca problematizira opresiju nad ženama u iranskom patrocentričnom društvu. Iako …

Sjajni momci

U okviru 21. festivala Baščaršijske noći, 8. 7. u Bosanskom kulturnom centru premijerno je izvedena predstava “Sjajni momci”, rađena prema …

Bojno polje stan

Kako jedan kauč i dva ormara mogu dovesti do razvoda Kupovina zajedni kog stana velika je stvar, ali nevolje tek …

Kreativni kutak: Uradite sami poklon za Valentinovo

Dan zaljubljenih je na pragu a vi još uvijek nemate poklon? Imamo rješenje za vas! Naša suradnica Snežana Tunić vam …