Saga o posrnulom divu

Saga o posrnulom divu

Posmatrajući naslov teksta teško se može zaključiti da će biti riječi o sportskom kolektivu, ali svakako KK Bosna je taj status odavno prevazišao postavši simbol Olimpijskog grada kao jedini kolektiv koji se okitio evropskim tronom. Vraćajući se u sadašnjost kao da počinjemo priču o nekom drugom klubu sa slučajno istim imenom. S ponosom se Sarajlije, ali i ostali građani države sjećaju antologijskih trenutaka uz male ekrane kada je KK Bosna na čelu sa Bogdanom Tanjevićem i Mirzom Delibašićem pisao historiju na kojoj joj brojni klubovi u regionu i danas zavide.

Gdje je nestalo to ime: Bosna, taj velikan čije je ime odzvanjalo po sportskim halama širom Evrope. Danas, pišući ovaj tekst sa ružnim osjećajem straha i nevjerice, iščekujem slijedeću Bosninu prepreku na putu ka opstanku kao sportskog simbola uspjeha grada i države. Međutim, najveći takoreći grijeh je prema građanima Sarajeva. Pored tradicionalnog pridjeva „olimpijski“ koji prati ovaj divni grad često se stavlja i pridjev „košarkaški“. S pravom! Sarajevska publika je širom Evrope bila prepoznatljiva po sportskom navijanju, te po velikim zaljubljenicima košarke o kojima su i najveći majstori ovog sporta imali samo riječ hvale.

Gdje li su nestali svi njeni asovi bez kojih njena slava ne bi imala onakav sjaj?! Izgleda da su jedino ostali, kao trenuci vrijedni pažnje, kao sve dobro što je pratilo jednu priču, zvanu KK Bosna: Memorijal našem Mirzi, te poneko okupljanje da se opet nakon toliko godina evociraju sve te uspomene. Zar toj publici uskratiti užitak da pruža podršku svom klubu uz kojeg su brojne generacije Sarajlija odrasle te klub za kojeg svakog Sarajliju vežu naljepši trenuci!?

Međutim nakon svega proživljenog, Bosna bi opet pobjeđivala na krilima Skenderije, na krilima raje, raje koja je zapravo i stvorila. Dakako i ovi malo mlađi ljubitelji košarke, sjećaju se subotnjih euforija, kada bi Bosna u grotlu Skenderije, dočekivala stare rivale. To je odavalo osjećaj nostalgije, ali i novog poleta za neke nove trofeje. Nažalost, sve što je lijepo kratko traje, u to smo se većinom svi mnogo puta uvjerili. Od svakodnevnog zajedničkog djelovanja svih simpatizera kluba do danas, kad se poneki as još ponekad oglasi, kako mu je nezamislivo žao na kakve grane je spao nekadašnji prvak Evrope.

U moru izrečenih nevjerica, tokom ove tegobne avanture kroz koju klub prolazi, zanimljivo je da niko, ko bi se trebao osjećati prozvan, da daje rješenja ili da ih provodi, ne izlazi sa konkretnim planom reanimacije, oporavka ovog diva.

Zar zakopati legendu o kojoj se i dan danas priča širom Evrope po lepršavoj igri koja je ličila na najljepšu bajku!? Uprkos što je bezbroj puta dokazala da s pravom nosi ime „Bosna“, jer Bosna je sinonim za nepokolebljivost, istrajnost, ponovno uzdizanje, Bosna još jednom prolazi ponižavajući period, ako ne i najgori, ne usuđujem se reći posljednji. Ostaje nam da se nadamo i u konačnici vidimo, da li će popularni „Studenti“ položiti još jedan ispit i po ko zna koji put okrenuti novi list, još jednom pokazati Evropi i svijetu da se ovdje još uvijek igra dobar basket.

Piše: Tarik Šeta

More Articles for You

Saznajte koji je vaš indeks tjelesne mase i šta on zapravo govori o vama!

Kada razmišlja o opasnostima debljine po zdravlje, većina ljudi svjesna je važnosti nivoa holesterola i krvnog pritiska kao faktora rizika …

— Featured —

Budite u dobroj formi bez odlaska u teretanu!

1. ŠETAJTE PSA. Ukoliko imate kućnog ljubimca ovo će vam biti odličan razlog za izlazak iz kuće i pokret. Psima …

Razvod – Često je i veselje veće

Kad bračni zavjeti postanu preteški, razvod se čini jedinim rješenjem. Kad vam kaže da vas voli, ali kao sestru, da …

8 načina da uštedite novac

Želite smanjiti novac za režije i nekako više uštedjeti za hladnije dane? Donosimo vam spisak ideja koja vam mogu u …

Psi znaju kada ih lažete

Igra “nevidljiva teniska loptica” nije više smiješna kao što mislite da jest. Svi znamo da psi mogu osjetiti naše emocije, …

Pobijedila sam anoreksiju

Od malih nogu se borim sa viškom kilograma. Nije da sam bila baš buca, ali moglo bi se reći da …