Trinaest priča o opresiji nad ženama

Sharnush Parsipur: Žene bez muškaraca (Libris, 2010)

Novela Žene bez muškaraca problematizira opresiju nad ženama u iranskom patrocentričnom društvu. Iako se tema novele čini klišeizirano: trinaest povezanih priča o pet žena iz različitih društvenih slojeva, Žene bez muškaraca predstavlja opreku klišeiziranim djelima čiji autori/autorice koketiraju sa Orijentalizmom (da bi se približili čitateljstvu na Zapadu) udaljavajući se od stvarnih problema s kojim se susreću žene na Bliskom Istoku. Parsipur putem ironije i humora vješto izbjegava da upadne u najčešće zamke ženskog pisma (stalno insistiranje na prikazu viktimizacije kroz melodramske zaplete na uštrb kvaliteta koncepcije narativnog izraza) što obično prigovaraju istočnjačkim autoricama pobornici dominirajućeg (muškog) diskursa.

Nazivom Žene bez muškaraca autorica parodira na naziv Hemingwayeve zbirke kratkih priča Muškarci bez žena. U jednu ruku ona oponaša društveno osvještene političke romane (post)moderne , ali zbog složenosti društveno-političkih prilika u njenoj zemlji (gdje nadobudni cenzori zaduženi za “čuvanje morala” brutalno kažnjavaju neistomišljenike) prinuđena je da paraboličnim i fantazmagorijskim elementima “zamagljuje” tekst. Tako da Parsipur plovi između krajnosti tradicionalnog diskursa (npr. bajkovita naracija sa motivima iz iranske usmene književnosti: djevojka koja se pretvori u drvo) i otvorenog postmodernističkog bunta (dekonstrukcija centara moći: otac, društvo, nacija i redefiniranje popularne iranske didaktičke melodrame) :

“Naravno da se čovjek mora nekome povjeriti”, reče djevojka,”Moja nena je pričala da je hazreti Ali, kad se povukao od ljudi i živio sam u pustinji, iskopao bunar i u njega rekao sve što ga je tištilo.”

“Imaš pravo. I zato ću ti sve ispričati. Ja ih sve vidim bez glava; mislim samo muškarce, ne i žene. Nijedan od njih nema glavu. Jednostavno su bez glava.”- reče Zarrinkulah

Djevojka ju je pažljivo slušala, a onda upita:zaista ih tako vidiš? Bez glava?

“Da” “Pa dobro, možda zbilja nemaju glave.”

“Kad bi bilo tako. I druge žene bi to vidjele.”

“Boga mi, pravo kažeš”, zaključi djevojka. “Ali, možda ih i one vide takvima, ali nemaju hrabrosti da to nekome ispričaju, baš kao ni ti.

Linije između mašte i stvarnosti zamagljeni su pomoću realizma, nadrealizma i fabulizma kakav možemo pronaći u Markesovom romanu Sto godina samoće ili u Bulgakovom Majstor i Margarita, a svakodnevnica se woolfovski rastače u svijesti protagonistkinja koje su uronjene u neprestano preispitivanje smisla vlastitog doživljaja pojavnosti. Kao što Lily Briscoe u Svjetioniku pokušava naslikati “pravu sliku” tako i Farrokhlagha pokušava napisati “pravu pjesmu” koja će je proslaviti u književno-umjetničkim krugovima. Umjetničku vokaciju Farrokhlake podriva činjenica da ona ne redefinira dinamiku njezinoga odnosa sa svijetom. Maštajući o bivšem ljubavniku, o strastvenim poljupcima iza Elm stabala, ljetnim poslijepodnevima u ulici s drvoredom, ona pokušava pobjeći od dosadnog muža koji bezosjećajano pokušava uspostaviti kontrolu nad njom. Farrakhlakina kreativnost je solipsistička, a njen talenat biva zatomljen značenjskim praksama patrocentričnog sistema vrijednosti koji metafizički prostor umjetničke kreacije vidi isključivo kao muški.

Parsipur je opisala nezavidan položaj iranskih žena čija se svakodnevnica sastoji od prigušenih glasova, kratkih pogleda, unutarnjih monologa, dnevnih sanjarenja, tračeva i sitnih suparništva koji se smatraju ženstvenošću u iranskom društvu. Strepnja koja definira živote protagonistkinja je sablast od potencijalnog gubitka djevičanstva prije nego ga mogu ponuditi “prikladnom suprugu”. U knjizi, djevičanstvo postaje metafora za klaustofobičnost, s vremena na vrijeme noćne more, isključenost iz javne arene i prognan u labirint unutarnjeg života.

Patrijarhalni iranski moral stavlja čast cijele obitelji u vezu s nevinošću djevojke, odnosno s čednošću udane žene. Međutim, ne pravi se razlika između toga je li djevojka nevinost izgubila samovoljno ili silom. Ako je “sramota” vidljiva za susjede, mogućom trudnoćom neudane djevojke, jedina šansa da se povrati izgubljena čast je njezina smrt. Taj osjećaj časti usađuje se protagoniskinjama kroz svakodnevne prakse, pa one bivaju rastrgnute između osjeća solidarnosti prema drugoj ženi i uloge čuvarice morala.

Autorica preispituje tradicionalno-patrijarhalni obrazac seksualnog ponašanja (strogo definisane seksualne uloge i njegovanje macho ideala) gdje je muškarac može silovati, a žena ne smije biti silovana, gdje je moralnije brutalno ubiti silovanu ženu nego se suočiti sa silovateljem.

Photo: Enesa Mahmic

Susret protagonistkinja u vrtu oaze u Karaju prvobitno se čini kao feministička utopija, žene se međusobno razumiju i pomažu jedna drugoj, ali ubrzo se Farrokhlaka drugim ženama nameće kao superiorna majka – pretvara vrt u salon, druži se sa umjetnicima i intelektualcima dok druge žene imaju zadatak da čiste, kuhaju i poslužuju njene goste. Na površinu isplivaju predrasude i klasna nejednakost. Sitne ljubomore i svađe koje su obilježavale njihovu svakodnevnicu u gradu i dalje ih proganjaju u Karaj vrtu. Što implicira da se žena može izolirati iz društva, ali se teško može izolirati društvo iz žene. Ili još dalje: Od sebe se ne može pobjeći.

Parsipur ne insistira na sretnim završecima, ona na tragu Boghesa tvrdi da su svi ljudski životi slični, podjednako (ne) sretni bez obzira na socijalni status i da žene generalno nisu ni bolje ni lošije od muškaraca.

Podijeli:

More Articles for You

Tajna džema od malina

Vaša odana čitateljka i suradnica Ovo pismo-molba je znak za početak fikcije, a dato je umjesto bilo kakvog objašnjenja, prepričavanja …

Halimin put- priča o ratu i njegovim posljedicama

Antigoninim obećanjem da će sahraniti svog brata bez obzira na sve, Eshil 467. god. pr. n.e.završava svoju trilogiju „ Sedmorica …

Sjajni momci

U okviru 21. festivala Baščaršijske noći, 8. 7. u Bosanskom kulturnom centru premijerno je izvedena predstava “Sjajni momci”, rađena prema …

Bojno polje stan

Kako jedan kauč i dva ormara mogu dovesti do razvoda Kupovina zajedni kog stana velika je stvar, ali nevolje tek …

Roditelji danas previše brinu za svoju djecu

koja će biti otvoreno za sve roditelje, porodične ili indivudualne probleme. Dakle, tu su četiri domene koje su jedinstvene u …

Kreativni kutak: Uradite sami poklon za Valentinovo

Dan zaljubljenih je na pragu a vi još uvijek nemate poklon? Imamo rješenje za vas! Naša suradnica Snežana Tunić vam …